Zvonimir Bilić preuzeo momčad Rudara

Onima koji godinama prate sport, posebice rukomet, ne treba posebno predstavljati novog trenera Rudara.

Dovoljno je reći Bilić i odmah će se znati o kome se radi.

Za one mlađe treba napomenuti da je riječ o bivšem rukometnom reprezentativcu, osvajaču medalja na svjetskim i europskim prvenstvima, legendarnom vanjskom igraču Zagreba koji je, kao što su govorili mnogi “imao top u rukama”.
Po završetku igračke karijere nije napustio rukomet, već se prihvatio zahtjevnog trenerskog zadatka.

Početkom nove natjecateljske sezone u 1. HRL Sjever Zvonimir Bilić preuzeo je momčad Rudara.

Za mnoge je prijatelje sporta u Samoboru i okolici to bilo poprilično iznenađenje. Kao što se zna, rukometaši iz Ruda netom su napustili društvo najboljih i ponovno se iz Premijer lige spustili sepenicu niže.

Otkud bivši rukometni reprezentativac u Rudama, u malom mjestu velike rukometne tradicije?

Jednostavno – otišao iz Dubrave, došao u Rudar (smijeh).

Šalu na stranu, bio sam prošlu sezonu u Dubravi i postojala je opcija da nastavim s radom tamo u mlađim uzrasnim kategorijama.

Ipak, zaintrigirao me rad sa seniorima, a nakon obavljenog razgovora s klupskim dužnosnicima Rudara (Gaća, Jurić) “rukavica je bačena”.

Izazov je to!
Veliki!

Kakvi su početni dojmovi nakon odrađenih priprema i je li igrački kadar u skladu s početnim trenerskim očekivanjima?

Pripreme su prošle u skladu sa zacrtanim planom, a najvažnije je da nije bilo ozljeda. Budući da svi dečki rade ili studiraju, morali smo treninge uskladiti sa svim obvezama i eventualne ćemo zaostatke pokušati nadoknađivati tijekom natjecateljskog dijela.

Istina, otišlo je nekoliko igrača, no nema nikakvog razloga za bilo kakvu kuknjavu. Pokrivat ćemo se ovime što imamo i pokušati iz svega izvući maksimum.

Da klubovi imaju novaca, svi bi pokupovali ono najbolje što vrijedi i sve bi bilo vrlo lako za svakog trenera. Ovo je puno veći izazov, vidjeti koliko i što zapravo mogu moji igrači u određenoj situaciji. Neke od njih sam znao od ranije, za neke sam se raspitao i na neki način zaokružio sliku onoga s čime raspolažem.

Rudarska rukometna svakodnevnica je općepoznata – srčanost, borbenost, htijenje, volja i želja prije svega. Gušt je raditi s takvim frajerima!

Koji segment u radu s momčadi se može dotjerati i na čemu će se u dolazećem periodu dodatno raditi?

Dosta smo niža momčad od većine s kojima se susrećemo te nam nedostaje šutera s devet, deset metara. Orijentiramo se na ono što imamo, a dosta radimo 3-2-1 obranu. Iskreno, preferiram upravo taj tip obrane s momčadima s kojima radim jer je to dosta čvrsta, muška obrana koja iziskuje veliku potrošnju igrača. No, ako se misli ići prema cilju, mora se i “potrošiti” puno.

Cilj nije nužno prvo mjesto i uopće ne želim odmah najaviti povratak, mada ćemo iskoristiti svaku priliku ako se ukaže.

Bilo bi savršeno vratiti se odmah, ali treba kroz samo natjecanje vidjeti koliko je to realno (ima tu nekoliko momčadi koje sigurno žele dohvatiti prvo mjesto).

Glavni cilj je kroz treninge i tehničko-taktičke stvari poboljšati momčad te doći u situaciju da jednog dana u najboljoj ligi budemo konstanta, a ne da se stalno ispada i ponovno vraća u Premijer ligu.

Bit će i ove sezone lošijih utakmica i izgubljenih bodova (možda kad se budemo najmanje nadali), ali treba steći naviku pobjeđivanja.

Ako je netko lošiji, nema šanse da nas pobijedi! Moramo uvijek dati sve od sebe.

Je li to znak da je novi trener u Rudama dugotrajna priča?

Ne znam, zasad smo se dogovorili na godinu dana pa ćemo vidjeti kakva je situacija, ali da su sve opcije otvorene – jesu.

Poznajem ovo mjesto, znam da svi žive za rukomet, pamtim vrijeme dok sam kao mlad igrač dolazio na betonsko rukometno igralište (bio je to pravi fajt!) i pamtim znak “Stranče, ušao si u Rude”.

Dan danas mi je pred očima taj natpis (smijeh).

Rudar je prvenstvo otvorio pobjedom, a sad slijedi gostovanje kod Medveščaka. Mogu li se očekivati novi bodovi?

Vidovec uopće nije bio loš protivnik, naprotiv. Fizički su dosta moćniji u odnosu na nas, trčali su dobro, međutim i mi smo imali dosta tehničkih grešaka.

Pokušavamo kroz treninge neke dijelove nadograditi – inzistiram da bude čim manje vođenja lopte, da pasovi budu točni, da nema bespotrebnog “razbacivanja”. Igrači često u velikom htijenju i nastojanju da naprave najbolje upadaju u greške. Stvari treba stalno dorađivati i ispravljati.

S obzirom na spomenuti nedostatak visine u odnosu na suparnike, sve moramo “gaziti” tehničko-taktički, biti uporni i dosadni. Neki put neće biti lijepo gledati, ali bit će učinkovito. I dalje je formula ista – čvrsta obrana te brza kontra i polukontra.

Kao trener, ne volim opterećivati igrače nikakvim video-analizima uoči utakmice. Prevrtiš snimku sto puta, upozoriš na sve i onda se često na utakmici ne napravi ništa od navedenog. Fokusirat ćemo se na našu igru – želim da se drugi prilagođavaju nama.

U svakom slučaju, baš nigdje nećemo ići s bijelom zastavom. Neka svi znaju da dolaze Rudari koji će se “potući” za pobjedu! Ako netko bude bolji, prvi ćemo čestitati.

Navijači Rudara (koji će zasigurno u subotu u velikom broju doći u Sutinska Vrela), nadaju se da rudarski rukometaši neće morati nakon utakmice čestitati protivniku, većda će novom pobjedom uputiti najljepšu rođendansku čestitku svom treneru Biliću.

 

Igor Matijašić – integralna verzija teksta za Sportske novosti 21. rujna 2019.