Rukometni klub iz Ruda proslavio rođendan utakmicom protiv Nexe-a

RUDAR – NEXE  28:36 (9:20)

RUDE – Sportska dvorana Rude. Gledatelja 300. Suci: Matija Hodžić i Matija Brodić (oba iz Zagreba)

RUDAR: Cvetković (3) 1 pogodak, Žitković (4), Kuhar (1), K. Skendrović 1, Runtas 4, F. Skendrović 4, Kušić 2, Kišiček 1, Škiljan 3, Lucević, D. Trčak, Tojčić 1, T. Štajnkler 1, Družinec 5, A. Trčak 3 (1), Fresl, Jurić 2

 

TRENER: Zvonimir Bilić

NEXE: Lelić (10+1), Car, Radovanović (4+2), Eter 1, Mileta 3 (1), Mrđenović, Dumenčić 5 (2), Buvinić 3, Ćuić 3, Jelinić 4, Vida 5, Pešić 5, Tomić 3, Vozab 4, Pribetić

TRENER: Hrvoje Horvat
SEDMERCI: Rudar 5 (1), Nexe 3 (3)
ISKLJUČENJA: Rudar 4 minute (Škiljan 2+2), Nexe 4 minute (Pribetić, Eter)
IGRAČ UTAKMICE: Ivan Dumenčić
Radni četvrtak nije spriječio mnogobrojne zaljubljenike u rukomet da pohrle prema Rudama i ispune tribine sportske dvorane pri osnovnoj školi. Povod je bio i više nego značajan, RK Rudar slavi 60. obljetnicu postojanja, a u goste im je stigao prvoligaš iz Našica – viceprvak Hrvatske, Nexe. U samoj najavi utakmice domaći dežurni klupski operativac Darijo Gaća potvrđivao je tezu kako svi veliki klubovi funkcioniraju baš kao i svi veliki ljudi – aposlutno su jednostavni i uvijek spremni za dogovor.
– Našli smo se i sve riješili za „minutu“. Uostalom, s Cvebom (trener Nexe-a Hrvoje Horvat, op. a.) znam se praktički „sto godina“. Nama je ovakav protivnik za našu obljetnicu bio itekako atraktivan, njima je dobrodošla jedna ovakva utakmica, a pokazali su se itekako pristupačni jer nisu uopće postavljali baš nikakve uvjete. Hvala im još jednom na svemu!
Naravno da se u svemu pronašla i humanitarna nota – uz pomoć Lions kluba Samobor koji se uključio u organizaciju susreta dogovoreno je da se sav prihod s utakmice proslijedi Udruzi Nova budućnost koja brine o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Prikupljeno je gotovo 7 tisuća kuna i taj iznos svakako će umnogome pomoći najpotrebitijima.
Sama utakmica bila je doista svečarska i rezultat nije bio u prvom planu. U otvaranju susreta vidio se veliki respekt domaćih igrača prema velikom protivniku, a Nexe je još jednom pokazao zašto je godinama u vrhu hrvatskog rukometa te ukazao na svu ljepotu rukometne igre – sijevale su gostujuće kontre, vratar Lelić je zaustavljao udarce domaćih kao od šale, a vanjski igrači Našičana skidali su „paučinu“ gromovitim udarcima s distance.
U 11. minuti već je bilo + 7 za goste (4:11), a do kraja poluvremena se razlika popela na +11 (9:20). U drugom dijelu gosti su ipak malo usporili – ili kako je netko iz publike duhovito primijetio „prebacili su iz četvrte u rikverc“. Rudari su došli do daha, rezultatski čak i dobili drugi dio te zabilježili sasvim prihvatljiv poraz. Svi igrači domaćih dobili su priliku „osjetiti“ moćnog protivnika, a trener gostiju također je rotirao igrače i uvježbavao napadačke situacije 7 na 6.
– Lijep susret s pravim povodom! Pokušavali smo parirati koliko smo mogli, no evidentna je razlika u kvaliteti. Najvažnije je ipak (uz humanitarnu notu) da se nitko nije ozlijedio i da svi spremno dočekuju sljedeći prvenstveni susret – najbolje je utakmicu sažeo trener domaćih Zvonimir Bilić.
Rođendanska priča RK Rudar bit će zaokružena 15. studenog kada će se održati svečana skupština kluba, a iz tiska će izaći i klupska monografija u kojoj će se naći mnogobrojni zanimljivi podaci vezani uz klub i njegovu dugogodišnju povijest. A klub već godinama funkcionira na isti način, još od 5. travnja 1959. kad je, kako ističu povijesni arhivi, na inicijativu profesora Rudolfa Levaka (jednog od utemeljitelja rukometnog sporta u općini Samobor) održana prva skupština.
Okosnicu momčadi uvijek čine „domaći dečki“ (igrači potekli iz vlastitog kadra), a igrači „sa strane“ u Rude se dovode samo ako doista čine prevagu. Mnogi od njih pritom toliko zavole tu sredinu da godinama ostaju – najbolji je primjer Tomislav Brnas koji je nakon uspješne igračke karijere ove godine preuzeo mjesto pomoćnog trenera.
Stoga su Rude zapravo jedinstveni fenomen u svijetu rukometa – malo mjesto s nešto više od tisuću stanovnika i tristotinjak obiteljskih kuća godinama se uporno bori s itekako većim i moćnijim gradovima koji imaju puno veći „bazen“ iz kojeg crpe igrače.
U zapisnicima utakmica RK Rudar već godinama dominiraju isključivo „rudarska“ prezimena – Cvetković, Štibohar, Skendrović, Fresl, Trčak, Štajnkler…
Ne treba smetnuti s uma ni činjenicu da je među igračima jedne od najslavnijih generacija rukometnih reprezentativaca Hrvatske, osvajačima zlatne olimpijske medalje u Atlanti 1996. također bilo jedno prezime iz Ruda – Šujster.
Kao što vrijedi napomenuti i da je RK Rudar dvije sezone proveo u najelitnijem natjecanju, Premijer ligi. Svjesni su svi u klubu činjenice da bi za duže „trajanje“ u tom rangu natjecanja trebali „odriješiti kesu“ i dovesti nekoliko iskusnih pojačanja, no jednostavno ne žele odustajati od klupske filozofije i „pokrivaju se“ uvijek s onime što imaju. I ove godine su u vrhu 1. HRL Sjever, ne treba uopće sumnjati uopće da će napasti prvo mjesto ukoliko se ukaže i najmanja prilika jer, kao što je već nebrojeno puta rečeno, RK Rudar je klub s karakterom.
I to onim pobjedničkim…
Ako bismo parafrazirali poznatu izreku da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena, onda bismo mogli reći da na čelu svakog uspješnog muškog sportskog kluba mora biti – predsjednica.
– Kad me pitate kako se osjećam kao žena na čelu muškog rukometnog kluba, moram priznati da sam vrlo ponosna. Težak je to, naravno, i naporan posao, ali svaki novi uspjeh naprosto te tjera da zaboraviš na sve probleme i prepreke – ističe predsjednica kluba Snježana Hofer.
Iznimno ponosan je i kapetan seniorske momčadi Erik Fresl koji već dugi niz godina uspješno nastupa za Rudare.
– Velika je čast biti kapetan u klubu s takvom tradicijom. Uz njega odrastaju mnoge generacije, a za nas domaće smatra se da je gotovo dužnost igrati u RK Rudar.
Svaka kuća u Rudama mogla bi stoga ispričati svoju priču budući da su svi na neki način povezani s rukometom, još tamo od vremena dok nije bilo dvorane i dok se rukomet igrao na otvorenom. Potvrđuje to i Miljenko Trčak, otac tri sina koji svi nastupaju u seniorskoj momčadi – Andrej i Dominik su već godinama svojevrsni zaštitni znak Rudara, a Mihael dobiva sve više prilika i on će definitivno biti jedan od stožernih igrača u budućnosti. Obitelj Trčak samo je jedan od dokaza kako se u Rudama ljubav prema rukometu prenosi iz generacije na generaciju.
– Zašto je Rudar više od kluba? Teško je to opisati i objasniti, to je jednostavno tako. Rude su malo mjesto u kojem nema baš puno događanja i sve se vrti oko rukometa. Klub su osnovali naši roditelji i, na neki način, usmjerili nas prema njemu. S druge strane, naša djeca žive za rukomet pa i mi proživljavamo njihove uspjehe, padove i ozljede.
Za kraj slijedi možda i najbolja potvrda zašto će RK Rudar zasigurno doživjeti još mnogo rođendana. Na izlasku iz dvorane, po završetku utakmice, prišao nam je Srećko Skendrović, stalni pratitelj svih susreta rukometaša Rudara:
– Gledam utakmicu protiv Nexe-a i zamišljam da barem naši igrači mogu trenirati dvaput dnevno, gdje bi im samo bio kraj. No, uz sve njihove obveze tu je i poljoprivreda, vinograd, posao, a tek nakon svega dolaze na utakmicu. I usprkos svemu tome ostave srce na terenu…
Upravo zbog ovakvih rečenica za svakog navijača u Rudama njihov rukometni klub će i nadalje ostati iznad svega. Ili kao što bi to svi igrači složno i glasno na kraju svake utakmice saželi u samo dvije riječi – „ober sih“…
Igor Matijašić