(tekst napisala Maja Cvetković)
Rude 
“Krenite uz potok kroz brda kao kroz ogroman sjenast drvored, kao između ogromna dva zelena plota u starodrevno selo Rude.”
Tim je riječima Matoš opisao pitomu dolinu u kojoj su smještene Rude, mjesto udaljeno samo 5 km od Samobora u smjeru jugozapada. Nastalo je vjerojatno u ranom srednjem vijeku, a možda i prije, jer se prema nekim podacima na ovom području kopala bakrena ruda još u antici. Selo se nekad zvalo Rovi, a prije toga i Fodinae, što također znači ruda.Postojanje rudnika sa sigurnošću pratimo od 1481., s čim se veže i postojanje prve prometnice ovim krajem, koja je preko Ruda spajala Samobor i Jasterbarsko.Dok su u prošlosti rudnici bili najznačajniji sinonim ruda, danas su to rukometaši, vatrogasci, KUD Oštrc i Dani rudarske greblice. Na prvi se pogled ne razlikuju od susjednog im stanovništva, no i prolaznici će ubrzo primijetiti njihov simpatičan kajkavski govor koji se po izgovoru i naglasku razlikuje od samoborske kajkavštine. Onima koji će se zadržati nešto duže u društvu Rudara nikako neće promaknuti vrlo izražena homogenost, zajedništvo i složnost koja, kako se čini, potječe još iz davnih rudarskih vremena.
Jedno je sigurno – Rudari su navek dobre vole i imaju rad kad im netko dojde. Zato kad god vidite koš pred hižum – navrnite se! Sigurno je netko doma i čeka vas s kupicom vina i delcom greblice.
Na uzvisini iznad samog centra Ruda nalazi se župna crkva sv. Barbare. Najstariji sačuvani pisani podaci sežu u 1622. godinu, no smatra se da je crkva postojala i ranije. Crkva građena u baroknom preuređena je u historicističkom stilu, a osim glavnog oltara sv. Barbare ističe se oltar sv. Jušta za kojeg se vjeruje da je donesen iz dvorske kapele starog samoborskog grada. Nedjeljna sveta misa služi se uvijek u 9 sati. Proštenje je na dan sv. Barbare, 4. prosinca.
Kapelica smještena na polovini puta između Samobora i Ruda čuva zanimljivu priču. Na dan sv. Nikole 1824. godine, vračajući se kolima u Samobor, tadašnji vlasnik rudokopa, Franjo Reiser umalo je doživio nesreću. U tom trenutku kad je stigao do mjesta na kojem je danas smještena kapelica, s brda se odvalila velika stijena koja se zaustavila tik do njegovih kola. U znak zahvale vlasnik rudnika Reiser dao je sagradit kapelicu posvećenu sv. Nikoli – zaštitniku putnika.
Rudnici, po kojima Rude nose i ime prvi se put spominju 1530. godine, a u njima se osim bakrene vade i željezna rudača, kositar i sadra. Prvi rudari bili su njemačkog podrijetla, čemu u prilog govori i veliki broj njemačkih prezimena današnjih Rudara. Pretpostavlja se da se već u to vrijeme ukorijenila, još i danas vrlo istaknuta, homogenost Rudara. Rudarska solidarnost već je u davna vremena potakla osnivanja bratovštine koja je pomagala bolesne i nemoćne Rudare, a u Rudama je izbio i prvi rudarski štrajk na području današnje Hrvatske. Članovi KUD-a Oštrc u suradnji s prof. Borisom Šinkovcem aktivno sudjeluju u obnovi rudnika Kokel i Sveto Trojstvo, koji će u dogledno vrijeme biti otvoreni u turističke svrhe.
KUD Oštrc, kao jedno od najkvalitetnijih, a zasigurno i najsvestranijih kulturno – umjetničkih društava Samobora i okolice kontinuirano radi od 1979. godine. Društvo je do danas sudjelovalo na mnogim značajnim folklornim manifestacijama u zemlji i inozemstvu, a osobito je ponosno na nagradu Zagrebačke županije za poseban doprinos u promicanju kulturne baštine. Među svoje aktivnosti članovi KUD-a ubrajaju radove na obnovi rudnika u mjestu, organizaciju Dana rudarske greblice, te prepoznatljivu prezentaciju na samoborskom fašniku.
Počeci školovanja u Rudama sežu u 1842. godinu kad je osnovana Rudarsko – pučka škola, dok je 1880. u mjestu otvorena stalna državna škola o čemu svjedoči i imenik sačuvan iz te godine. Zbog svog specifičnog položaja škola se izdigla iznad svoje primarne odgojno – obrazovne uloge, ponajprije usmjeravanjem učeničkih afiniteta na kulturno – umjetničko i druge vidove stvaralaštva. Učiteljica Tatjana Marinić osnovala je 1939. godine u Rudama prvu svjetovnu predškolsku ustanovu na ovom području.
